Terminom
'simptom' označava se devijacija, tj. odstupanje od normalne funkcije, koja
ukazuje na prisustvo nekog poremećaja. Neki simptomi se ispoljavaju neposredno
poslije nastanka afazije, sa oporavkom oni se smanjuju i nestaju, a umjesto
njih se nekad javljaju novi znaci jezičkog poremećaja.
Opšti
simptomi afazije su:
Anomija predstavlja selektivni gubitak leksičkih jedinica koji se
manifestuje deficitima nalaženja riječi u spontanom govoru i na zadacima
imenovanja.
Cirkumlokucija (zaobilazni govor) je karakterističan oblik verbalnog ponašanja
bolesnika sa Wernickeovom, transkortikalnom senzornom i anomičkom afazijom.
Javlja se kao posljedica nemogućnosti nalaženja odgovarajućih riječi. Tako, na
primjer, u pokušaju da se sjeti riječi
'četkica', bolesnik će reći: ''znam to je ono za, baš to što peremo
zube''.
Parafazija je pogrešna ili iskrivljena riječ. Leksička parafazija – pogrešna
riječ odabrana po bliskosti značenja (cipela, papuča). Fonemska parafazija –
pogrešna riječ odabrana po sličnosti glasova (glad, grad) ili zbog supstitucija
i distorzija glasova ili slogova iskrivljena riječ.
Agramatizam je simptom jezičnog
poremećaja kojim se označava
gramatički neadekvatna formulacija i produkcija rečenica. Rečenica se obično sastoji
od sadržajnih riječi (imenica i glavnih glagola), dok su izostavljene funkcionalne riječi: članovi, pomoćni
glagoli, veznici i prijedlozi.
Paragramatizam označava poremećaj sintaksičkih sposobnosti koji je
karakterističan za bolesnike sa fluentnim afazijama. Bolesnik, zamjenom i
izostavljanjem morfema i semantički
značajnih riječi, stvara konfuzne sintaksičke konstrukcije, iako je
gramatička struktura govora u osnovi očuvana. Pretpostavlja se da poremećaj može da nastane zbog pretjerane
upotrebe gramatičkih (funkcionalnih) riječi, posebno veznika i prijedloga, uz
značajno izostavljanje imenica, zatim
zbog pogrešne selekcije morfema,
ili pak zbog izostanka jasno definisanog završetka rečenice, uz prisustvo
logoreje (bujica riječi).
Žargon afazija je govor koji toliko vrvi parafazijama da je
nerazumljiv.
Verbalni stereotipi su stereotipni izgovori koji se javljaju kod
bolesnika sa najtežim oblikom oštećenja ekspresivnog govora. Manifestuju se
nevoljnom produkcijom pojedinačnih riječi ili fraza. Razlikuju se dva tipa
verbalnih stereotipa, koji se ispoljavaju neposredno po nastanku afazije, a
nekad se održavaju i u dužem periodu. Prvi tip čine verbalni oblici koji se ne
nalaze u leksičkom fondu određenog jezika. Predstavlja ih ili slog koji bolesnik stalno ponavlja (de-de-de;
na-na-na), ili neprepoznatljivi oblik riječi (rnavo-rnavo-rnavo;
viva-viva-viva). Drugi tip verbalnih stereotipa sastoji se od pravih riječi ili
fraza. To mogu biti pojedinačne riječi kao što su: 'da', 'ne', 'neću', 'imaju',
ili pojedinačne fraze: 'kako se zove' i slično.
Poremećaj spontanog govora može se manifestovati potpunim odsustvom ili
oštećenom inicijacijom spontane govorne aktivnosti, sniženom fluentnošću,
teškoćema u nalaženju riječi, cirkumlokucijom, parafazijama, sintaksički
uprošćenim ili agramatičnim iskazima, smanjenom dužinom fraze i oštećenom
melodijom rečenice i nekoherentnim diskursom.
Poremećaj auditivnog razumijevanja kreću se
od skoro potpunog odsustva sposobnosti
razumijevanja, kada bolesnik ne reaguje čak ni na sopstveno ime, niti je u stanju da izvrši ni najjednostavniji
verbalni nalog. Kod nekih bolesnika ispoljavaju se diskretniji poremećaji u
razumijevanju govornog jezika, koji se manifestuje deficitima u razumijevanju
složenih logičko-gramatičkih konstrukcija i šireg saopštenja.
Poremećaj čitanja (aleksija) je nemogućnost ili oštećena sposobnost čitanja ili pak nemogućnost razumijevanja teksta uz očuvanu vještinu čitanja.
Literalna aleksija – nemogućnost prepoznavanja slova.
Verbalna aleksija – nemogućnost spajanja slova u veće cjeline.
Poremećaj pisanja (agrafija) je potpuni gubitak ili oštećenje sposobnosti i vještine pisanja.
Literalna agrafija – nesposobnost ili oštećena sposobnost pisanja slova.
Verbalna agrafija – nesposobnost spajanja slova u slogove
i riječi.
Perseveracija je ponavljanje istog glasa, sloga ili riječi.
Poremećaj računanja (akalkulija) je oštećena sposobnost računanja.
Odsustvo uvida u svoj jezički deficit
(anozognozija) sreće se u
žargon afaziji, dok je potpuna svijest o poremećaju i prepoznavanje grešaka u
govoru, tipična karakteristika pacijenata sa konduktivnom afazijom, što se
obično manifestuje pokušajima autokorekcije učinjenih grešaka.