Terminom 'simptom' označava se devijacija, tj. odstupanje od normalne funkcije, koja ukazuje na prisustvo nekog poremećaja. Neki simptomi se ispoljavaju neposredno poslije nastanka afazije, sa oporavkom oni se smanjuju i nestaju, a umjesto njih se nekad javljaju novi znaci jezičkog poremećaja.

Opšti simptomi afazije su:

Anomija predstavlja selektivni gubitak leksičkih jedinica koji se manifestuje deficitima nalaženja riječi u spontanom govoru i na zadacima imenovanja.

Cirkumlokucija (zaobilazni govor) je karakterističan oblik verbalnog ponašanja bolesnika sa Wernickeovom, transkortikalnom senzornom i anomičkom afazijom. Javlja se kao posljedica nemogućnosti nalaženja odgovarajućih riječi. Tako, na primjer, u pokušaju da se sjeti riječi  'četkica', bolesnik će reći: ''znam to je ono za, baš to što peremo zube''.

Parafazija je pogrešna ili iskrivljena riječ. Leksička parafazija – pogrešna riječ odabrana po bliskosti značenja (cipela, papuča). Fonemska parafazija – pogrešna riječ odabrana po sličnosti glasova (glad, grad) ili zbog supstitucija i distorzija glasova ili slogova iskrivljena riječ.

Agramatizam je simptom jezičnog   poremećaja  kojim se označava gramatički neadekvatna formulacija i produkcija rečenica. Rečenica se obično sastoji od sadržajnih riječi (imenica i glavnih glagola), dok su izostavljene  funkcionalne riječi: članovi, pomoćni glagoli, veznici i prijedlozi.

Paragramatizam označava poremećaj  sintaksičkih sposobnosti koji je karakterističan za bolesnike sa fluentnim afazijama. Bolesnik, zamjenom i izostavljanjem morfema i semantički  značajnih riječi, stvara konfuzne sintaksičke konstrukcije, iako je gramatička struktura govora u osnovi očuvana. Pretpostavlja se da  poremećaj može da nastane zbog pretjerane upotrebe gramatičkih (funkcionalnih) riječi, posebno veznika i prijedloga, uz značajno izostavljanje imenica, zatim  zbog  pogrešne selekcije morfema, ili pak zbog izostanka jasno definisanog završetka rečenice, uz prisustvo logoreje (bujica riječi).

Žargon afazija je govor koji toliko vrvi parafazijama da je nerazumljiv.

Verbalni stereotipi su stereotipni izgovori koji se javljaju kod bolesnika sa najtežim oblikom oštećenja ekspresivnog govora. Manifestuju se nevoljnom produkcijom pojedinačnih riječi ili fraza. Razlikuju se dva tipa verbalnih stereotipa, koji se ispoljavaju neposredno po nastanku afazije, a nekad se održavaju i u dužem periodu. Prvi tip čine verbalni oblici koji se ne nalaze u leksičkom fondu određenog jezika. Predstavlja ih ili slog  koji bolesnik stalno ponavlja (de-de-de; na-na-na), ili neprepoznatljivi oblik riječi (rnavo-rnavo-rnavo; viva-viva-viva). Drugi tip verbalnih stereotipa sastoji se od pravih riječi ili fraza. To mogu biti pojedinačne riječi kao što su: 'da', 'ne', 'neću', 'imaju', ili pojedinačne fraze: 'kako se zove' i slično.

Poremećaj spontanog govora može se manifestovati potpunim odsustvom ili oštećenom inicijacijom spontane govorne aktivnosti, sniženom fluentnošću, teškoćema u nalaženju riječi, cirkumlokucijom, parafazijama, sintaksički uprošćenim ili agramatičnim iskazima, smanjenom dužinom fraze i oštećenom melodijom rečenice i nekoherentnim diskursom.

Poremećaj auditivnog razumijevanja kreću se od skoro potpunog odsustva sposobnosti razumijevanja, kada bolesnik ne reaguje čak ni na sopstveno ime, niti je u stanju da izvrši ni najjednostavniji verbalni nalog. Kod nekih bolesnika ispoljavaju se diskretniji poremećaji u razumijevanju govornog jezika, koji se manifestuje deficitima u razumijevanju složenih logičko-gramatičkih konstrukcija i šireg saopštenja.

Poremećaj čitanja (aleksija) je nemogućnost ili oštećena sposobnost čitanja ili pak nemogućnost razumijevanja teksta uz očuvanu vještinu čitanja. 

Literalna aleksija – nemogućnost prepoznavanja slova. 

Verbalna aleksija – nemogućnost spajanja slova u veće cjeline.

Poremećaj pisanja (agrafija) je potpuni gubitak  ili oštećenje sposobnosti  i vještine pisanja. 

Literalna agrafija – nesposobnost ili oštećena sposobnost pisanja slova.

Verbalna agrafija – nesposobnost spajanja slova u slogove i riječi.

Perseveracija je ponavljanje istog glasa, sloga ili riječi.

Poremećaj računanja (akalkulija) je oštećena sposobnost računanja.

Odsustvo uvida u svoj jezički deficit (anozognozija) sreće se u žargon afaziji, dok je potpuna svijest o poremećaju i prepoznavanje grešaka u govoru, tipična karakteristika pacijenata sa konduktivnom afazijom, što se obično manifestuje pokušajima autokorekcije učinjenih grešaka.