Afazija je smetnja u izražavanju ili razumijevanju govora, vezana uz povredu određenih moždanih regija.

U širem smislu, u afaziju se uključuju teškoće različitih oblika govora: glasovnog govora, pisanja, čitanja, mimike i gesta te emocionalnog govora.

U užem smislu kliničari pod afazijom razumijevaju oštećenje ili gubitak mogućnosti izražavanja i razumijevanja glasovnog govora.

Izraz afazija potječe od grčke riječi "aphasia" (a – bez; phasia – govor), što znači "bez govora". Izraz je često diskutovan i pogrešno shvatan. 

Afazija predstavlja gubitak ili poremećaj jezika i govora prouzrokovan moždanim povredama. Afazije podrazumijevaju gubitak ili oštećenje već razvijenog govora i jezičkih struktura. Izazivaju sekundarne posljedice po čitanje i pisanje.

Donedavno je afazija bila bolest ljudi starije dobi (između 70. i 80. godine). Današnji tempo življenja, uz niz stresnih situacija, negativno utječe na funkciju središnjeg živčanog sustava i uzrokuje njegovu bolest.