Savjeti

SAVJETI ZA BOLJE REZULTATE Tuzla 2

Sve afazije su stečene, a mogu se očitovati nakon ozljede mozga, moždanog udara, prometne nesreće i drugih uzroka. Bolesnik dospijeva u bolnicu, gdje neurolozi, među ostalim, uočavaju i afaziju. U nekim bolnicama rehabilitacija govora počinje već u bolesničkom krevetu, a katkad tek u toplicama, kamo se oboljeli od afazije često šalju zbog tjelesnih smetnji koje mogu nastupiti nakon oštećenja mozga.

Kad se čovjek vrati kući, nužno je što prije potražiti pomoć logopeda, koji će nastaviti u bolnici ili toplicama započetu terapiju.

Potrebno je početi što prije, jer čekanje negativno djeluje na rezultat i trajanje terapije. Rehabilitacija je gotovo nezamisliva bez suradnje obitelji, koja mora biti stalna, uporna, bez prekida, što nije lako jer traje godinama. Oboljeli od afazije ponekad ne mogu sami dolaziti logopedu, pa im treba pratnja. Izostanaka ne smije biti, osim s dobrim razlogom.

Članovi obitelji s bolesnikom moraju ponavljati ono što je radio kod logopeda, te mu pomagati u savladavanju pisanih i usmenih zadataka. Ne smije se tražiti previše, ali ni premalo. U početku rad treba vremenski ograničavati na 10 do 15 minuta, jer se bolesnici brzo zamaraju, ali treba raditi i po nekoliko puta na dan. Članovi obitelji moraju biti spremni da kod bolesnika koji dobro napreduje ima dana kad se čini kao da rehabilitacije nije ni bilo. Obično se to događa u slučaju promjene vremena.

Treba paziti da se bolesnika ne isključi iz obiteljskog života, da ga se ne tretira kao voljenu stvar. Naime, iako možda ne razumije govor i ne može govoriti, njegov je psihički i intelektualni život intenzivan i odbacivanje može negativno djelovati na njegovu motiviranost za napredovanjem.

Čim je to moguće, bolesnika treba vratiti u njegovu prijašnju socijalnu sredinu, u kojoj je uloga obitelji neprocjenjivo važna.

Kako komunicirati s osobom koja ima afaziju?

Osobi s afazijom obraćati se u skladu sa njenom dobi.
Tokom komunikacije smanjiti ili ukloniti pozadinsku buku (TV, radio, drugi ljudi…).
Uvjeriti se da imate pažnju osobe prije početka komunikacije.
Hvaliti sve pokušaje govorenja; učiniti govor ugodnim iskustvom i izazvati stimulirajuću konverzaciju; ohrabriti i upotrebljavati sve oblike komunikacije (govor, pisanje, crtanje, da/ne odgovore, geste, kontakt očima, facijalne ekspresije…).
Dati im vremena da govore i dopustiti razumnu količinu vremena da odgovore.
Prihvatiti sve komunikacijske pokušaje (govor, gesta, pisanje, crtanje) radije nego zahtijevati govor; izbjegavati teške kritike, ispravke; izbjegavati inzistiranje da se svaka riječ izgovori savršeno.
Komunikacija treba biti jednostavna, rečeničnu strukturu treba pojednostaviti, govoriti normalnom visinom, naglašavati ključne riječi.
Uz govor koristiti gestu i vizualna sredstva kad god je to moguće.
Ohrabriti ljude s afazijom da budu neovisni koliko god je to moguće, izbjegavajte govoriti umjesto njih, osim kada je to u potpunosti potrebno.