Podjela afazija

PODJELA AFAZIJA

Afazične poteškoće javljaju se u najrazličitijim oblicima, pa su stoga brojne i njihove klasifikacije, ovisno o tome koji pristup preovladava. Prezentiran je klinički pristup koji podjelu afazija temelji na anatomskom načelu. To znači tražiti povezanost između mjesta lezije i tipa govornog oštećenja, te funkcionalno načelo kada uzimamo u obzir bitne osobitosti govornog poremećaja.

Motorna afazija (Brocaova afazija)

Motornu, Brocaovu afaziju karakterizira lezija stražnjeg dijela donje temporalne vijuge lijeve hemsfere. Brocaova motorna afazija, koja nastaje vrlo blizu dijela korteksa odgovornoga za motoriku, u većine bolesnika izaziva, kao popratnu pojavu, djelomičnu oduzetost desne strane tijela (hemiparesa), odnosno potpunu oduzetost desne ruke i noge (hemiplegia).

Motorna afazija spada u ekspresivne afazije, tj. u poremećaje kodiranja, a zove se još i Brocaovom afazijom. Osnovna su joj obilježja dosta dobro sačuvano razumijevanje i redukcija govora.

Teže oblike motorne afazije označava i nemogućnost izvođenja svjesnih, namjernih pokreta govornih organa. Pacijent je nijem. Ne može ponavljati ni najmanje govorne jedinice (glas, logatom).

U najtežim slučajevima ostaje samo mrtvi, automatizirani govor (dani u sedmici, mjeseci u godini, brojanje, psovka, molitva) pokoja riječ ili slog koje bolesnik ispunjava raznim sadržajima upotrebljavajući mimiku, gestu, i varirajući melodiju. Katkada govor potpuno odumire te ostaje samo krik. Lakše oblike motorne afazije obilježava otežana verbalizacija, usporen govor (bradilaličan govor), te izražavanje vrlo kratkim rečenicama (telegrafski stil). Ponavljanje riječi i rečenica (imitativni govor) također je vrlo otežano i obiluje agramatizmima. Bolesnik ne uspijeva samostalno pronaći potrebnu riječ, ali je može odabrati među napisanima. U većini slučajeva rečenica je prilično oštećena. Vrlo je često popratna pojava navedenih ispada i apraksija mišića lica, čega je posljedica nemogućnost svjesnoga, voljnog izvođenja određenih pokreta usnama, licem i jezikom (naprimjer: mrštenje, pućenje usana, pokretanje jezika lijevo – desno, gore-dolje). Apraksija je nemogućnost izvođenja voljnih pokreta. Uzrokovana je lezijom u desnom parijetalnom režnju. Motorna nesposobnost desne polovice tijela onemogućuje pisanje.

Uz motornu afaziju redovito je oštećeno i pisanje. Čitanje u sebi može biti prilično dobro sačuvano, ali kod čitanja naglas pacijent se toliko muči s artikulacijom da ne može pratiti sadržaj teksta.

Konduktivna (sprovodna) afazija

Konduktivna (sprovodna) afazija bi se mogla uvrstiti u senzorno-motorne afazije jer pokazuje simptome motorne i simptome senzorne afazije koji su na poseban način udruženi. Helm-Estabrooks i Albert (1991, prema Vuletić,1996) kažu da je konduktivna afazija uzrokovana ozljedama ''bijele tvari koje povezuje Wernickeovo područje s Brocaovim'', pa je ''ta lezija redovito smještena u području supramarginalne vijuge ili u donjem parijetalnom režnjiću.Govor je fluentan ali parafazičan (fonemska parafazija – pogrešna riječ odabrana po sličnosti glasova (glad, grad) ili zbog zamjene glasova ili slogova iskrivljena riječ).

U početnoj fazi bolesti bolesnik ima jake smetnje razumijevanja govora, čak i potpunu verbalnu gluhoću. Razumijevanje se ubrzo spontano popravlja, no teškoće ostaju. Ipak, u većine bolesnika razumijevanje je prilično očuvano, pa se s njima može razgovarati. S obzirom da bolesnici ne razumiju baš sve, pitanja treba ponavljati, objašnjavati ih, pojednostavnjivati. U lakšim slučajevima razumijevanje govora je dobro očuvano, osim, kao što je rečeno, u početnoj fazi bolesti. Bolesnik razumije sugovornika, izvršava i višestruke upute, reagira na gramatičke nesuvislosti i prepoznaje ispravne oblike među raznim ponuđenim rješenjima. Ponavljanje pojedinih riječi dosta je dobro. Ponavljanje rečenice znatno je oštećeno. I imenovanje je vrlo oštećeno, bolesnik najčešće odgovara manje-više automatiziranim frazama ''ne znam'', ''ne mogu'' i sl. Poremećaj imenovanja brzo se povlači ako konduktivna afazija nije pomiješana sa amnestičkom. Za artikulaciju se ne bi moglo reći da je vrlo oštećena, ali ni da je dobra. Očuvani su glasovi. Nema izrazitih nespretnosti i traženja položaja za glasove i za prijelaz s glasa na glas, sa sloga na slog, s riječi na riječ kao u motornoj afaziji. Ipak, što je riječ dulja, to su teškoće veće. Pisanje je jako oštećeno dok je prepisivanje dobro. Čitanje naglas puno je paraleksija (pogrešno pročitana riječ), posebno u duljim riječima, dok je razumijevanje teksta pri čitanju u sebi dobro. Ovu vrstu afazije uvijek prati akalkulija (oštećena sposobnost računanja).

Senzorna afazija (Wernickeova afazija)

Senzorna afazija (Wernickeova afazija) spada u receptivne afazije, tj. u poremećaje dekodiranja i još se naziva Wernickeovom afazijom, verbalnom gluhoćom ili gluhoćom za riječ. (Škarić,1996)

Nastaje prilikom oštećenja stražnjega dijela gornje temporalne vijuge lijeve hemisfere (posljedica oštećenja u ili oko Silvijusove brazde). Ponekad su zahvaćeni i dijelovi susjedne, donje parijetalne areje.

Bit poremećaja je u nerazumijevanju izgovorenih riječi, iako je sluh dobar. Bolesnik nema problema sa govorenjem. Vrlo često govor djeluje tečno s normalnom prozodijom (ritam, melodija, tempo). Razumijevanje govora je najviše oštećeno. Oštećenje može biti blago pa bolesnik razumije globalno o čemu se govori, ali veoma teško ili nikako ne razumije pojedine riječi izvan rečenice.
Osobe s Wernickeovom afazijom puno pričaju (logoreja), nemaju problema s izvedbom, već sa sadržajem. Ono što nedostaje je smislen govor, pa ni sam pacijent ne zna šta je rekao. Nerazumijevanje govora, kako svoga tako i tuđega, rezultira upotrebom besmislenih riječi (neologizma), te njihovom pogrešnom upotrebom odnosno ispremještanjem slogova u riječima (parafazije). Slušaocu se može činiti da sluša strani jezik. Kada je riječ o receptivnoj afaziji, redovno je uz razumijevanje i govor oštećeno i čitanje. Bolesnik može zadržati tehniku čitanja, ali ne razumije što čita, ili shvaća samo globalno, a ne i pojedine riječi. Biva oštećeno i pisanje, slično kao i govor. Naime rukopis može ostati spretan, ispisan, ali se potkradaju neadekvatna slova.

Amnestička afazija (anomička, nominalna)

Amnestička afazija (anomička, nominalna) se može javiti kao posljedica oštećenja više oblasti mozga ali najčešće je oštećenje zadnjeg dijela treće temporalne vijuge i gyrusa angularisa u parijetalnom režnju (posljedica oštećenja u sljepoočno–tjemenom režnju, može se proširiti do angularnog girusa čije je područje odgovorno za pisanje).

Predstavlja fluentan oblik afazičkog sindroma čiji je osnovni znak anomija, tj. oštećenje sposobnosti pronalaženja riječi iz sopstvenog leksikona. Predstavlja selektivni gubitak leksičkih jedinica koji se manifestuje deficitima nalaženja riječi tokom spontanog govora i na zadacima imenovanja.

Amnestička afazija može biti ekspresivnog i receptivnog karaktera. Amnestička afazija ekspresivnog karaktera naziva se još i pravom amnestičkom afazijom. Moglo bi se reći da je to najblaži oblik afazije. Njeni simptomi ponajviše se nalaze i u normalnom govoru, a radi se o slučajevima kada se čovjek ne može sjetiti neke riječi, a osjeća je ''na vrhu jezika''. Ako se bolesniku od takve afazije kaže glas ili slog kojim započinje ta riječ, sjetit će se . Također osoba će uz ponuđene odgovore uvijek odabrati pravi naziv. Ukoliko u govoru dođe do zastoja zbog zaboravljene riječi, sugovornik može reći ne samo početni glas ili slog već i čitavu riječ, ali je bolesnik neće prepoznati. To očito govori o perceptivnom karakteru te amnestičke afazije, koja se naziva miješanom, jer su oštećeni i razumijevanje i govor, ili akustičko-amnestičkom, jer postoji i oštećenje razumijevanja govora.

Mnogo veće teškoće nego u spontanom govoru javljaju se pri imenovanju. U čistim slučajevima nema nikakvih parafazija (pogrešna ili iskrivljena riječ), bolesnik jednostavno ne može pronaći riječ, a pri tome je ne zamjenjuje drugima, opisuje njezinu funkciju bilo drugim riječima, bilo gestama.

Moglo bi se reći da više stradaju riječi koje su u govoru rjeđe, a manje one koje su češće. Obično nestaju tematske riječi, među njima ponajviše imenice kao vrsta riječi koja je najčvršće vezana za označeno, dok glagoli, koji čine veze, te pridjevi, koji su prilagodljivi različitim osnovnim imeničnim sadržajima, manje stradaju.

Ukoliko su oštećene samo imenice, takva se afazija naziva anomijom.

U amnestičkoj afaziji ne bi trebalo biti nikakvih smetnji razumijevanja, a ni čitanja naglas, kao ni razumijevanja teksta pročitanoga naglas ili u sebi. Poremećeni su govor i pisanje, i to samo neki njihovi dijelovi (ima teškoće s pronalaženjem riječi).

Transkortikalna motorna afazija

Code (1989, prema, Vuletić, 1996) navodi da transkortikalna motorna afazija nastaje zbog ''prekida veza između mehanizama frontalnog režnja koji su odgovorni za namjere i Brocaove motorne frontalne zone koja te namjere ostvaruje''.Osobe s ovom vrstom afazije nevoljko govore i teško pronalaze odgovarajuće riječi. Govor je nefluentan, karakteriziran redukcijom u količini, raznolikosti i razradi te manjkom u sintaktičkoj složenosti. Koriste jednostavne rečenice koje se najčešće sastoje od imenica. Očuvana je sposobnost razumijevanja i ponavljanja govora drugih. Verbalna produkcija kod ponavljanja je dobra, a kod zadataka neponavljanja je nepotpuna. Oštećene su konverzacijske vještine. Ova vrsta afazije se može zamijeniti s Brocaovom. Transkortikalnu motornu afaziju prate aleksija, agrafija i akalkulija.

Transkortikalna senzorna afazija

Transkortikalna senzorna afazija se javlja kao posljedica oštećenja srednjeg i zadnjeg dijela cerebralne arterije parijeto– temporalnog režnja. Prema simptomima, transkortikalna senzorna afazija mogla bi se smatrati blagim oblikom senzorne afazije. To znači da bolesnici imaju teškoća s razumijevanjem govora, naročito pri duljim iskazima–kao da se zamore, pa ne mogu više pratiti sugovornika.

Code (1989, prema Vuletić, 1996) navodi da ''bolesnik s transkortikalnom senzornom afazijom ima tečan govor i parafazije (pogrešna ili iskrivljena riječ), ima teškoće s pronalaženjem riječi i s razumijevanjem govora, te poremećajem čitanja i pisanja. Akalkulija (oštećena sposobnost računanja) takođe prati tu afaziju. Ponavljanje kratkih rečenica daje bolje rezultate nego ponavljanje nepovezanih nizova riječi. Kod ponavljanja duljih rečenica nastaju teškoće. Pri imenovanju se javljaju teškoće koje sliče teškoćama imenovanja u Wernickeovoj afaziji. Bolesnik pokušava imenovati predmete, pogrešno ih imenuje, ispravlja se pa i odustaje. Pacijent sa transkortikalnom senzornom afazijom imaju aleksiju (nemogućnost čitanja) i agrafiju (potpuni gubitak vještine pisanja), a teškoće odgovaraju onima u razumijevanju govora i u govoru.

Potpuna (globalna) afazija

Globalna afazija je teško oštećenje koje zahvaća sva četiri modaliteta jezične djelatnosti. Blaži oblik te afazije nosi ime mješovita afazija ili senzorno-motorna afazija, a kada je oštećenje toliko jako da je verbalna komunikacija nemoguća, govori se o totalnoj afaziji.

Globalna je afazija uzrokovana lezijama koje zahvaćaju ''široke dijelove lijeve čeono-tjemeno-sljepoočne jezične zone, širi se od Brocaove u Wernickeovu areju pa do angularne vijuge i duboko u bijelu tvar ispod nje''.

Oštećeno je razumijevanje govora, govor, čitanje i pisanje, a ima i popratnih poremećaja. U najtežim slučajevima bolesnik ne razumije što mu se govori i ne govori, ne može ni čitati ni pisati. Komunikacija je praktički nemoguća. Ipak, bolesnik shvaća da mu se sugovornik obraća, da nešto traži od njega, ali ne zna što. Odgovara neartikuliranim glasanjem ili raspolaže jednom ili dvjema automatiziranim riječima. Te preostale riječi dosta su često psovke.

Razumijevanje tuđega govora može biti vrlo oštećeno, kao u najtežim slučajevima senzorne afazije. Pacijent najčešće ne može izvršavati ni najjednostavnije jednostruke upute i ne može ponavljati za ispitivačem ni rečenice, ni riječi, kao ni logatome ni glasove. Ne može ih napisati i ne prepoznaje ih ni u pisanim predlošcima. Prisutne su aleksija (nemogućnost ili oštećena sposobnost čitanja), agrafija (potpuni gubitak ili oštećenje sposobnosti i vještine pisanja), akalkulija (oštećena sposobnost računanja). Tako teške slike globalne afazije razmjerno su rijetke. U većini slučajeva ipak ima ostataka u svim modalitetima jezične djelatnosti, negdje više negdje manje.